Međužupanijsko debatno natjecanje

08.03.2016. by sasa.petrinic1

Fotogalerija

Tekst jedne hrvatske pjesme kaže: „Nije važno odakle si sve dok znaš kud putuješ“. Upravo s tom misli u glavi naš odvažni debatni klub Ludens uputio se iz malog Ludbrega u prostrani Zagreb – središte međužupanijskog debatnog natjecanja. Natjecanje se održalo 27. i 28. veljače u X. gimnaziji.

Od ranog jutra među nama je vladala euforija i želja za što boljim rezultatom. Čim smo smjestile stvari u hostel, u istom smo napravile spontanu debatu da što bolje pripremimo svoje argumente (iako su već bili super dotjerani) za najavljenu tezu „Ovaj dom bi bezuvjetno oprostio dugove zemljama niskog i srednje niskog osobnog prihoda koje nisu u stanju platiti svoje dugove“. Ove se godine debatiralo na području međunarodnih odnosa koji su uistinu opsežni pa smo učile nove pojmove, razmjenjivale informacije, podržavale jedne druge i tako širile pozitivnu energiju.

Kročivši u prostorije X.gimnazije, vidjele smo poznata lica s prošlog turnira. Nismo mogle dočekati početak debatiranja. Prvi se dan debatiralo četiri puta. Prva tri kola debatirale smo na pripremljenu tezu, a četvrto kolo na ad hoc tezu „Ovaj dom ne bi održavao demokratske izbore u vrijeme ekonomske krize“ za koju smo imali sat vremena pripreme.  Ekipa Ludens 1 (Viktorija Hadari, Ana Blagaj, Marta Šestak) je prvi dan prošla bez pobjede, a ekipa Ludens 2 (Tonka Jerbić, Ivana Gašparić, Silvija Šarec) odnijela je jednu pobjedu.

Nakon cjelodnevnog debatiranja, mrtve umorne uputile smo se u hostel. Na putu do njega, Ludensice debatantice, ali i buduće glumice, Ana i Tonka, zaželjele su ući u Akademiju dramskih umjetnosti (da se bolje upoznaju s budućim mjestom studiranja). Otvorivši vrata, neočekivano se pojavila simpatična mlada glumica i pobliže im pokazala unutrašnjost i način rada Akademije. Fascinirane Akademijom, zaboravile su na profesoricu i nas ostale cure koje smo ih čekale ispred ulaza. Dodatno učvrstivši vjeru u sebe, izašle su sa suzama radosnicama u očima. Nastavile smo put do hostela gdje, kao što to obično biva s nama mladima, nismo mogle zaspati. Izabrale smo bolju opciju – fotografiranje. Viktorija je uzela mobitel i popela se na krevet te zapečatila prvi dan našeg druženja noćnim selfijem.

Sljedeće smo jutro bile odmorne i pune euforije koja nije ni najmanje nestala. Imale smo veliku želju za nastavkom debatiranja. Peto kolo započelo je ad hoc tezom „Ovaj dom ne bi održavao međunarodna sportska natjecanja u zemljama u kojima se ne poštuju ljudska prava“ u kojoj je ekipa Ludens 2 odnijela pobjedu. Posljednje kolo natjecanja bilo je na pripremljenu tezu. Ukupno smo ostvarile 3 pobjede, ali važno je sudjelovati.  Upoznale smo nove ljude, zbližile se kao tim i proširile svoje poglede na svijet.

Nakon završetka natjecanja, pronašle smo okrjepu u hrani. Neke od nas isprobale su nove okuse iz kineskog fast fooda koji su doveli do pozitivnih reakcija. Na povratku kući dodatno smo se zbližile u pričanju anegdota i viceva gdje titulu najboljih govornica preuzimaju Marta i Silvija, a titula najsmješnijeg smijeha pripala je Ivani.

Što više reći? Hvala našoj profesorici Katici Stažić na vodstvu. Debatiranje zbližava ljude, proširuje vidike i pomaže u stvaranju boljeg svijeta, svijeta bez mržnje i nasilja, svijeta tolerancije i poštovanja. Nadamo se da ćemo i dalje sudjelovati na turnirima i natjecanjima te tako još jače učvrstiti naša prijateljstva.

Živjelo debatiranje!

Ludens (1^st generation)