Učenici Srednje škole Ludbreg sudjelovali u projektu „Mirno more“
Učenici Srednje škole Ludbreg Ivan Jovanović, 3.d i Emilly Zember, 2.e dobili su priliku ove godine sudjelovati u projektu “Mirno more”, a što im je ujedno bila nagrada za izvrsnost u učenju, radu, izvannastavnim aktivnostima i projektima te natjecanjima državne pa čak i međunarodne razine. Ivan i Emilly tako su punih tjedan dana u mjesecu rujnu krstarili Jadranom sa svojim voditeljima, skiperima i naravno vršnjacima iz drugih škola.
Kako im je doista bilo govore priče naših učenika.
Mirno more…..međunarodni projekt kojeg bi mogli nazvati svakako samo ne mirnim. Možemo ga nazvati zabavnim, zanimljivim, poučnim i svim onim pridjevima koji opisuju zajedništvo te ljepote nas ljudi i našega Jadrana. Plovili smo, zabavljali se, družili, pjevali, razgledavali i zapravo živjeli jedni s drugima punih 7 dana, točnije 17.-24.9.2016., bez obzira na našu nacionalnost, vjeru, sposobnost, imovinsko stanje ili bilo što drugo, ništa nas nije sprječavalo u stjecanju novih prijatelja. Na dan početka naše pustolovine bio sam vrlo uzbuđen i pun velikih očekivanja s obzirom na priče o prošlogodišnjem jedrenju. Pri polasku iz Varaždinu u autobusu su bile Varaždinska te Međimurska županija. Kada smo napokon, već svi nestrpljivi došli do našeg glavnog polazišta ostali smo iznenađeni, barem ja, u luci u Kaštelima bile su nanizane mnogobrojne jedrilice, već onda moja očekivanja bila su premašena samom brojnošću toga projekta. Svi smo jedva čekali da se smjestimo u jedrilice i krenemo dalje. Naravno ekipa s jedrilice bila je super, odmah smo se našli. A naš skiper bio je super, uvijek spreman za druženje, čak mi je dopustio da malo upravljam jedrilicom, to je svakako nezaboravno iskustvo. Jednom prilikom pomogao sam mu otvoriti jedra i kako sam to naučio i postao vješt u tome uvijek sam mu pomagao. Nakon toga punim jedrima krenuli smo na Vis. Tamo smo proveli dva prekrasna dana te smo istražili sve ljepote koje nam on može pružiti. Zatim smo krenuli na otok Brač gdje smo posjetili klesarsku školu i upoznali se s poznatim bračkim kamenom. Tamo smo mogli kupiti suvenire od tog kamena kao uspomenu koju ćemo ponijeti kući. Također smo posjetili i samostan otoka Brača i razgledali njegove prirodne ljepote i usput se dobro zabavili. Slijedeće odredište bili su Pakleni otoci, iako ne shvaćam ovaj naziv jer je tamo stvarno prekrasno, ovakvu ljepotu prirode se svakako isplati vidjeti, zato toplo preporučam da ih posjetite. Tamo smo se navečer usidrili te prenoćili, to je bila vrlo zabavna noć pjesme, plesa i druženja. Slijedećeg jutra umorni od toliko zabave krenuli smo na naše prvotno odredište tj. luku u Kaštelima kako bismo proslavili Međunarodni dan mira. Stigavši tamo opet i iznova iznenadila me ta naša brojnost i tada sam saznao da je ukupno bilo čak 105 jedrilica. Organizatori su se potrudili da nam bude zabavno te organizirali mnoštvo radionica. Na samom početku morali smo pronaći svoje tzv. “srodne duše” s istim bedžom mira. Zatim je svaka jedrilica morala izraditi svoju zastavu i izraziti svoju umjetničku te kreativnu stranu. Još mnogo zabavnih radionica pripomoglo je da se međusobno još više upoznamo i sprijateljimo s ekipama s drugih jedrilica. No, večernji program bio je zaista poseban. Svaka ekipa morala je osmisliti neki nastup svojstven njima, bilo je tu svega pjesme, plesa, glume…. Već tradicijski u mojoj ekipi bila su djeca iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske. Zajedno smo pjevali “Kad si sretan” i osjećali se bas tako sretno. Sretno što mi djeca možemo pokazati koliko smo zapravo zreliji od onih “odraslih” i biti složni bez obzira na prošlost. Gledajući na budućnost bez razlika i u slozi. Još pod dojmom toga dana prenoćili smo u luci te ujutro isplovili svi zajedno. Na dani znak svih 105 jedrilica sa svim učenicima i profesorima počeli su trubiti trubama koje smo dobili prije polaska. To je bio stvarno poseban trenutak kad pomisliš kako si i ti dio nečeg tako predivnog i velikog. Nakon toga i dalje smo plovili te posjetili još nekoliko prekrasnih uvala. I bili smo zaista očarani njihovim ljepotama. Pomislio sam kako je ova prilika baš posebna samim time što sam uspio toliko toga vidjeti i upoznati, iskreno se nadam da ću imati prilike opet posjetiti takva mjesta koja oduzimaju dah samim pogledom na njih. Uz toliko zabave ubrzo je došla i subota čega smo se svi i pribojavali. Bili smo vrlo tužni što je našoj pustolovini došao kraj, ali opet sretni i ispunjeni te bogatiji za još jedno novo iskustvo. Vjerujem da će svima ovo “Mirno more” ostati u lijepom sjećanju kojega će se sjećati s toplinom u srcu i osmijehom na licu. A prijatelje koje smo upoznali i stekli uvijek ćemo se sjećati, a nadam se i ostati u kontaktu s njima. Ovo putovanje premašuje moja očekivanja i stvarno sam sretan sto sam mogao biti dio ovoga.
Ivan Jovanović, 3.d
Naše su morske avanture započele 17. rujna u marini u Kaštel Gomilici. Prvi susret s novim ljudima, okolinom i načinom života protekao je bolje od očekivanog. Početni strah kada smo ugledali jedni druge prešao je u veliko prijateljstvo već prvog dana.
Tu smo večer krenuli prema Visu, a na putu smo razmijenili dojmove o putovanju i različita životna iskustva. Razgovori o školi, životu i dojmovi o moru bili su neizostavan dio našeg sedmodnevnog putovanja. Posjetili smo Vis, Komižu, otok Brač, Uvalu Blaca… mjesta koja ne bi bila tako zanimljiva da smo ih posjetili sami. Osim toga naučili smo puno o životu na jedrilici (npr. kako vezati čvorove, kako jedriti, kako kuhati na valovima…). Ali ono najvažnije, naučili smo poštovati jedni druge. Najveće uzbuđenje zavladalo je peti dan kada su se svi sudionici Mirnog mora okupili u Kaštel Gomilici. Taj dan svi smo bili jednaki, bez obzira na zdravstvene i socijalne poteškoće koje su nas snašle u životu. Igrali smo odbojku, svirali bubnjeve, plesali, pjevali i u svemu tome podržavali i bodrili jedni druge. Navečer smo zajedno s prijateljima iz Bosne i Hercegovine i Srbije pjevali pjesmu “Kad si sretan” i bili sretniji nego ikad u životu. Na početku ove avanture nisam mislila da ću steći toliko novih prijatelja ili naučiti toliko novih stvari. Iznenadila sam se koliko ljudi, pa i ja sama, znaju prihvaćati i istovremeno davati da bi društvo bolje funkcioniralo.
I naravno, svim učenicima koji vole nova iskustva u životu poručujem da ove školske godine pokažu svo znanje i trud, jer to je najlakši put do Mirnog mora.
Emilly Zember, 2.e
Kao što su i naši ovogodišnji sudionici istakli, i u ovoj školskoj godini želimo učenicima da postignu izvrsne rezultate u učenju i radu, kako bi iskusili čari Mirnog mora, jer se svaki trud nagrađuje!
Related Posts
Tags
Share This
