Županijska smotra “Dani kruha – dani zahvalnosti za plodove zemlje”

21.10.2013. by sasa.petrinic1

Županijska smotra na kojoj je sudjelovalo više od trideset škola, održana je u Varaždinu 19. listopada 2013. godine. Sudionici smotre okupili su se na misi zahvalnici u 9 sati u varaždinskoj katedrali. Nakon mise održan je prigodni program i otvorenje smotre na Franjevačkom trgu gdje su bili uređeni izložbeni prostori s plodovima zemlje i rada ljudskih ruku sa svrhom da se iskaže zahvalnost za sve blagodati koje primamo, a koje, nažalost, premalo cijenimo.

Stoga je naša škola za svoje geslo izabrala frazu „pet do dvanaest“, vrijeme koje je simbolički prikazivala i stara vura vekerica na našem štandu. Željeli smo tom porukom ljudima skrenuti pažnju na činjenicu kako olako prolazimo pokraj naše baštine i darova koje svakodnevno primamo te ih ponukati na promišljanje i ganuti na zahvalnost.

Posjetitelji su na našem izložbenom prostoru mogli uživati svim osjetilima – razgledati, opipati i okusiti plodove zemlje koje su skupljale vrijedne ruke naših pomoćnih vrtlara sa svojom nastavnicom Martinom Balažinec te se zasladiti pekarskim proizvodima koje su ispekle marne ruke pomoćnih kuhara slastičara pod vodstvom nastavnice Ivane Petrinić. Osim toga, posjetitelji su bili podvrgnuti olfaktivnom testu poznavanja različitih vrsta domaćega čaja, a mogli su i čuti taktove s tamburice koju je svirala jedna od naših predstavnica. Sebastijan Sinković, Silvija Šarec i Ivana Gašparić učenici su koji su svojim prisutnošću osobito pridonijeli jedinstvenom i izvornom predstavljanju, kako darova, plodova, rada i truda, tako i naše škole, koje nije prošlo nezapaženo. Posjetitelji su, također, nešto mogli ponijeti sa sobom svojim domovima, a za to su se pobrinuli naši gimnazijalci s nastavnicom Jasminkom Vugrinec istražujući u književnosti, narodu i jeziku značaj kruha. Poezija na temu kruha, narodne izreke i jezične zanimljivosti koje su se vrlo rado komentirale, bile su sažete u kratke poruke u koje su bili umotani glasoviti vinski štapići.

Sretni smo, zadovoljni i ponosni što smo, sudjelujući na smotri, svojim radom, trudom i prisutnošću izazvali osmijehe na lica ljudi, znanih i neznanih, jer smo pridonijeli oplemenjivanju našega društva te se vratili obogaćeni vrlo lijepim iskustvom i toplinom u srcima. Veselimo se ponovnom susretu dogodine te smo istinski zahvalni na svemu jer smo se još jednom uvjerili u istinitost izreka: „Iskazivanje zahvalnosti donosi nove razloge za zahvalnost.“ „Zahvalnost širi srca i čini ih radosnima!“

Neke od izreka, citata i lirskih pjesama koje smo podijelili s posjetiteljima:

Zahvalnost otvara našu svijest tako da možemo još više primati.
Tko tebe kamenom, ti njega kruhom!
Budi čovjek dobar kao kruh!
Izbjegavaj brašno od kojega nema kruha!
Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača!
Nada je kruh siromaha!
Ne traži kruha nad pogačom!
Daruj ljudima kruh u ruke!
Zahvalnost nije samo najveća od svih vrlina, nego i majka svima ostalima.
Bog je, kao znak svoje vječne prisutnosti među ljudima, izabrao kruh.
Nema kruha bez motike.
Budi kruh od čovjeka – budi čovječan.
Kad se ima kruha, tad je i tuga lakša.
Kruh naš svagdašnji daj nam danas!
Kruh siromaha slađi je od kruha bogataša jer glad mu daje slatkoću.
I mrvice su kruh.
Kada uživamo slatki plod, trebali bismo se sa zahvalnošću sjetiti onoga koji je zasadio stablo.
Potreban si nekome kao komad kruha.
Zahvalnost je simbol plemenite duše.
Iskazivanje zahvalnosti donosi nove razloge za zahvalnost.
Nemoj jesti kruh tuđim zubima.
Ako nosiš težak teret bez zahvalnosti, možda nikada nećeš spoznati koliko vrijedi to dragocjeno drvo na tvojim leđima. Znat ćeš samo koliko je teško.
Gorak je tamo okus hljeba gdje svoga nema i gdje brata nije.
Zahvalnost otvara našu svijest tako da možemo još više primati.
Za glad nema tvrdog kruha.
Kultura počinje sa zahvalnošću.
Škola je kruh života!
Bolje imati kruh u ruci nego šešir na glavi.
Zahvalnost je pamćenje srca.
Zahvalnost širi srca i čini ih radosnima.
Riječi blago i bogatstvo imaju svoj korijen u riječi Bog.
U svijetu je više gladi za ljubavlju i poštovanjem nego za kruhom.
Kak pri jelu, tak pri delu!

 

 

Na stolu kruh

Stajati pred bijelim papirom,
još neispisanim, i znati:
Dosad su sastavljeni milijuni pjesama

na svim jezicima svijeta
i za milijune ljudi na zemlji
spremljeno je već oružje da ih uništi -

A ti hoćeš da se čuje i tvoj krik:
Mir svijetu! Sloboda svijetu!
I svakome na stolu kruh.

Dragutin Tadijanović

 

Isus u svetohraništu

Vratit ću se jednom svojoj staroj kući
kad budu prošli mnogi dani.
Za stolom kasnim o tebi snivajući,
zaspat ću uz crni hljeb i svoj vrč zemljani.

Blizina hljeba u snu dočarat će meni
seoski put, koji vijuga kroz glog,
i oko njega pšenice šum sneni,
ugušen sitošću mirisa brašnenog.

U snu sav sretan i radostan u svemu,
zaželjeti neću ništa više:
samo da zagrlim hljeb crni i čujem u njemu
tvoje srce i tvoju dušu kako diše.

Nikola Šop

 

Kruh na stolu

Sve što mi želiš reći, kaži mi
pred njim, tamnim kruhom na stolu.
Oko njega zidovi i zvijezde. I svi obruči
koji stežu moje srce.

 Pred njim, trajnijim od svih zastava,
kaži mi, ako smiješ, svoju osudu.
On će znati. I sve će strahove
učiniti smiješno malim.

Pred njim, kruhom na stolu,
što se neprekidno obnavlja u nadi,
možeš mi život zamijeniti smrću.
S njim ću je veselo blagovati.

Slavko Mihalić

Pjesme o skrivenom Bogu

Obale pune tišine 11.

Obožavam te, sijeno puna vonji,
jer još ne znaš za ponos zrelih klasova.
Obožavam te, sijeno puna vonji,
što bila si ležaj Dječačiću bosu.

 Obožavam te, izdržljivo ti drvo,
jer nije ti tuga veća s otpaloga lišća.
Obožavam te, izdržljivo ti drvo,
jer si krilo njegova pleća nakon biča.

Obožavam te, blijedo svjetlo pšeničnoga kruha
u kojem se vječnost na tren smjesti,
do našeg doprijevši kuta po potajnoj cesti.

Karol Woytila

Kruh života

tisuće godina
memljive ruke
gnječe i mrve ali

tisuće godina
jedan kruh
ne pljesnivi

još uvijek
gladna usta hrani

«…za život svijeta.»

Antun Matošević

Isus čita novine

Znam, dobri moj Isuse, kad jedne kiše duge
donesem ti za večeru hljeb skriven pod skut,
ulazeći u sobu, vidjet ću pun tuge
tvoj sveti lik nad novine nagnut.

I nezapažen kraj tebe ću sjesti,
gledajući mračenje na tvome licu čistom.
Dok pogledom prelijećeš od vijesti do vijesti.
Dok uzbuđeno prevrćeš list za listom.

Čime ću moći da te tješim u tom času,
stojeći pred tobom, sav stidom obuzet?
I da li bih imao dosta snage u svom glasu,
kada bih pred tobom branio ovaj svijet?

Na teška slova pao bih svojim stasom malim.
Radost čovjeka bi u oku mom zasjala.
O, pusti, rekao bih ti jedva glasom uzdrhtalim,
nek se i dalje vrti naša zemlja mala.

Onda bih sasvim tiho izišao pred vrata.
I pustio da ostaneš sam u svome bolu.
Moleći pred pragom da tvoj gnjev umiri
mirisni, blagi kruh na stolu.

Nikola Šop